U Kućici su najljepši upravo zalasci sunca. Sjedimo na terasi i uživamo u pogledu na zalazak.
Kako sunce zalazi, tako ptičice postaju sve glasnije i glasnije.
Ima nešto meditativno u gledanju sunca koje zalazi. Kao da zalaskom sunca odlaze u zaborav i brige toga dana.
Ali to traje tek nekoliko trenutaka. Baš tih nekoliko trenutaka dok sunce nestaje, prvo iza oblaka, a zatim iza brda.
Želim tu sliku što dulje zadržati u glavi.
Sliku potpunog spokoja. Sliku odsustva svih nemira i briga. Upijati samo zvukove prirode oko mene. Samo pjev ptičica.
Svaki put kad pogledam Sunce, sve je niže i niže i boja mu je sve snažnija. Od žute prelazi u narančastu, pa u crvenu. I baš dok je najljepše – nestane.
A fascinantno mi je i kako samim svojim odlaskom, stvara najljepšu scenografiju.
Ipak, niti jedna fotografija ne može dočarati ljepotu zalaska. A niti jedna fotografija ne prenosi niti pjev ptica.
Ostaje vam samo da zamislite. Isto kao što ću ja zamišljati slike zalaska u trenucima kada će mi biti teško.
I na taj način prizvati mir svom umu.
2 replies on “Još jedan zalazak sunca u Kućici”
Kakva divna slika zalaska sunca! Baš mi je drago što mogu uživati u takvim trenucima mira i prirode. Čini se da je ovo savršen način da se smiri um i povremeno pobjegne od svakodnevnice. Kako često ti se dešava biti svedom tako predivnih prizora u prirodi? Šta misliš, je li moguće očuvati ovaj mir i van ovih trenutaka?
Kommentar:
Zaista je fascinantno koliko zalasci sunca mogu biti toliko emotivni i duboki. Svaki put kad gledam zalazak, osećam kako se sve oko mene usporava i postaje mirnije. Ptičice koje postaju sve glasnije dodaju poseban šarm celoj sceni, kao da pevaju oproštajnu pesmu danu. Ali, zar nije tako kratkotrajno? Samo nekoliko trenutaka dok sunce nestane, a sve što ostaje je ta slika u našem sećanju. Kako vi doživljavate zalaske sunca? Da li vam pomažu da pronađete mir u svakodnevnom haosu? Mislim da je upravo ta prolaznost ono što čini zalaske sunca toliko posebnim – kao podsetnik da uživamo u trenucima dok traju.